Nekada davno, u jednom malom selu, podaleko od grada živio je jedan stari zemljoradnik. Imao je dva sina i čitav život je radio  vrlo naporno kako bi podigao svoju porodicu. Da bi djeca lakše živjela nego babo, posla ih u školu, a kada su narasli otpremi ih na fakultet. Kada djeca završiše studije, zaposliše se u gradu. Potom se oženiše, stekoše porod, te radije odlučiše da ostanu u gradu, nego da se vrate na selo. Otac je poštovao njihovu odluku, premda su mu sinovi i njihove porodice puno nedostajali. Iako bijaše star i dosta slabog zdravlja, sinovima je redovito pisao i posjećivao ih jednom godišnje ostavši i kod jednog i kod drugog nešto duži peiod. Jedne godine čuo je kako seoski zemljoradnici diskutuju o cijenama žitarica za naredni period. Zemljoradnici bijahu mišljenja da će cijene žitarica u gradu rapidno rasti zbog povećane potražnje i konzumacije te zbog sve većeg prosperiteta grada. Ne želeći da se njegovi sinovi suoče s bilo kakvim poteškoćama, pisao im je da se na vrijeme opskrbe žitom za svoje potrebe te da osim toga obezbijede jedan poseban dio kako bi mogli pomoći svojim prijateljima i siromasima.

Kada je te godine nakon izvjesnog vremena posjetio svoje sinove, onog kod koga je odsjeo upita kako žive nakon njegove posljednje posjete. Sin je odgovorio kako su on i njegova porodica, kao i uvijek, bili vrlo sretni da mogu čuti nešto od svog oca. Vrlo pažljivo su pročitali njegovo pismo i shodno njegovom prijedlogu kupili su dosta žita uz vrlo prihvatljivu cijenu. Nije to bila ušteda samo za njih i njihove prijatelje, nego su na taj način mogli pomoći i siromasima. Bijahu vrlo zahvalni na očevom savjetu, a sam otac, zemljoradnik, bijaše vrlo sretan što je svojim savjetom mogao pomoći svome evladu.

Otišao je kod drugog sina, i njega upita kako žive nakon njegovog zadnjeg zijareta. Sin je rekao da su oni uvijek bili sretni kada vide oca, ali da su sada- nakon što su cijene žitarica enormno skočile- vremena vrlo teška, te da je nakon njegove zadnje posjete život za njih postao vrlo težak. Blagim glasom otac upita sina da li je prije nekoliko mjeseci primio njegovo pismo. Nakon što je sin potvrdio da je primio pismo, otac ga onda priupita šta uradi s tim pismom. Sin je rekao kako se čitava porodica okupila da čuje šta im piše njihov dragi djed i kao i uvijek nakon što su pročitali pismo stavili su ga u vitrinu i nastavili po svome kao i ranije. Otac je zaključio kako je sin potpuno ignorisao njegov savjet u pismu i da su zbog toga sada u velikim poteškoćama.

Ova priča je, zapravo, primjer kako se muslimani odnose prema Kur'anu . Dva pisma simbolizuju dva odnosa prema Allahovoj riječi. Prvi primjer je primjer sina koji je pročitao očevo pismo, ostavio ga po strani ne primjenivši  nikakve upute iz tog pisma. Tako danas dobar dio muslimana drže Kur'an negdje visoko u vitrini ili rafi, zamotan u peškiru, ali ne žive po njemu i ne primjenuju njegove propise. Drugi primjer je primjer sina koji je pročitao pismo, poslušao uputu i okoristio se savjetom to je primjer onih koji uče Kur'an, i njegove propise primjenjuju u djelo.

Molimo Allaha da budemo od onih koji će slijediti primjer sina koji je pročitao pismo, poslušao očev savjet i primijenio ga u djelo. Da budemo od onih koji će učiti Kur'an i primjenjivati njegove propise u svakodnevnom životu.
Prijevod s engleskog: H.A. /dzematrahic