Vrijedan i skroman insan nikada ne gubi svoju vrijednosot bio bogat ili siromašan to pokaže vrijeme u što će te se uvjeriti kroz priču koja je pred vama.

1brak muzI pored toga što je bio tako okrutno odbijen, iz nekog razloga, momak nije mogao tako lako da je zaboravi. Prošlo je desetak godina, a oni su naletjeli jedno na drugo slučajno, u tržnom centru. Kraj ove priče je potpuno neočekivan, ali daće vam vrijednu životnu lekciju…

SIROMAŠAN MOMAK BIO JE ZALJUBLJEN U KĆERKU JEDNOG BOGATAŠA. MOMAK JE BIO JAKO ZALJUBLJEN U NJU I ZAPROSIO JE. MEĐUTIM, DJEVOJKA GA JE ODBILA I REKLA: «TVOJA MJESEČNA PLATA JEDNAKA JE MOJIM DNEVNIM TROŠKOVIMA. KAKO MISLIŠ DA SE UDAM ZA NEKOGA POPUT TEBE? NIKADA NE BIH MOGLA DA TE VOLIM, ZATO ME ZABORAVI. IDI NAĐI NEKU DJEVOJKU KOJU ĆEŠ DA OŽENIŠ TVOG NIVOA.«

Ona je odmah prepoznala mladića i rekla:

“Hej, kako si? Ja sam se udala za pametnog čovjeka, a njegova plata je 15.700 dolara mjesečno! Jel možeš to da pobiješ?

Čovjek, slušajući ove bolne riječi od žene koju je nekada volio, jedva je suzdržao suze i nije rekao ništa. Nekoliko trenutaka je prošlo kada se njen muž vratio i stao pored nje. Prije nego što je ona stigla da kaže riječ, njen muž je prepoznao mladića i rekao:

“Gospodine? Dobar dan! Vidim da ste upoznali moju ženu!” “Dobar dan i vama gospodine…?, odgovorio je. Muž se zatim okrenuo ka svojoj ženi i rekao:

“Draga, želim da ti predstavim mog šefa. On posjeduje onaj projekat od 100 miliona dolara na kom radim!”

Žena, koja je ostala zatečena preokretom situacije, nije mogla da progovori ni riječ.

Čovjek se samo nasmijao i rekao:

“Pa, gospodine Rejhan. Moram da idem. Imam neke bitne sastanke. Bilo mi je drago da sam vas vidio. Želim vam lijep dan!” Nekoliko minuta bračni par je samo stajao i gledao u čoveka koji je odlazio.

Pouka priče!

Život je kratak. I kao ogledalo je — možeš da vidiš samo onoliko koliko reflektuje. Zato ne budite arogantni ili ponosni gledajući odozgo na druge zbog njihove trenutne situacije. Stvari i okolnosti mogu da budu drugačije sljedećeg puta.

Kada je prošao prvobitni šok, žena je pitala muža u nevjerici, “To je bio tvoj šef?”

“Da, draga. On je jedna vrlo skromna osoba, ali njegov život je jedna jako tužna priča. Priča se da je jednom volio ženu, ali ona ga je ostavila jer je tada bio samo siromašan mladić. Zbog toga, on je mnogo radio. Zbog toga i činjenice da je jako pametan, postao je i uspješan. Sada je multimilioner koji zarađuje po milion dolara mjesečno. Nažalost, nije mogao da prežali tu ženu i ostao je sam i dan danas.”

Muž je nastavio priču i dodao: “Koliko bi srećna ta žena bila da se samo udala za njega tada?”

Žena je ostala bez teksta.

Djed mraz pismoBio sam mali kad sam prvi put čuo za tebe i rekli su mi da u kuće ulaziš kroz dimnjake noseći vreću igračaka. Zato sam svim srcem poželio da se sretnem s tobom. I, uistinu, te noći sam čekao da se spustiš do mene iako naša kuća nema ni dimnjaka ni kamina. Nisam ni primijetio da krov kuće nije dovoljno širok da bi ti mogao proći sa svojim sankama i irvasima.

Uglavnom, želim ti reći da sam uzalud čekao, jer ti nisi došao, pa sam pomislio da su te spriječili upravo ovi logistički razlozi koji nam nedostaju. Rekao sam učiteljici, koja nam je pričala o tebi, kako sam proveo noć zureći u strop, a ona mi je rekla: ”Djeco, trebate znati da Djed Mraz ili Sveti Nikola ne silazi osim kroz dimnjak.” I budući da sam imao dug jezik i da sam bio pričalica, rekao sam joj: ”Ali, učiteljice, djeca koja žive u kućama sa dimnjacima ne trebaju dodatne igračke, jer ih ionako imaju previše.” Začuđeno me pogledala, a zatim rekla: ”Napiši pismo Djedu Mrazu i stavi ga u čarapu i spomeni mu tu svoju opasku.” Stoga sam odlučio da ti zaista napišem pismo, ali nisam našao čarapu a da nije imala rupu, pa sam odustao od pisanja.

Te noći zamolio sam majku da mi kupi poklon. Ona je također ”svetica”, ali ona je prava ”svetica” i nije poput tebe. Ona mnogo klanja namaz, uči Kur’an i ulazi u kuće na njihova vrata, a ne kroz dimnjak.

Rekla mi je: ”Kupit ću ti igračku nakon sedam dana.”

Pitao sam je: ”Zašto nakon sedam dana?”

Rekla je: ”Jer mi ne oponašamo druge.”

Ponovo sam upitao: ”Majko, a ko su drugi? Jesu li to oni koji imaju dimnjake u svojim kućama?”

Ona je rekla: “Ne, drugi su oni koji vjeruju da postoji Djed Mraz ili Sveti Nikola i da ulazi u kuće kroz dimnjake.”

”A šta je sa sankama i irvasima”, upitao sam.

Majka se nasmiješila, a zatim mi je pričala o meleku Džibrilu koji je došao u Mekku i odveo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na Buraku u Bejtul-Makdis (Jeruzalem).

Zatim mi je pričala o Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, Mi'radžu i uzdignuću u nebeske sfere, o Ademu, alejhi selam, kojeg je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sreo na prvom nebu, o Ibrahimu, alejhi selam, kojeg je sreo na sedmom nebu i Musau, alejhi selam, koji je sugerirao Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da moli Allaha da smanji broj namaza sa pedeset na pet, jer njegov ummet to neće moći izdržati. Od tog dana vjerujem u Buraka, a ne vjerujem u tvoje irvase.

Dovoljno smo odrasli, Djeda Mraze ili Sveti Nikola, kako već želiš da te zovem, i prestali smo gledati u krov, jer jedino lijepo što će se spustiti odozgo je časni Allahov poslanik, Isa, alejhi selam, ili Isus, sin Merjemin (Marijin), alejha selam. Međutim, on neće sići kroz dimnjak, već će sići s neba, i neće se spustiti u naše kuće, već kod bijele munare u Damasku. I tog dana on neće nositi vreću igračaka, već koplje s kojim će ubiti prokletog smutljivca Dedžala, i tada neće biti vremena za igru.

Dovoljno smo odrasli, Djeda Mraze, da znamo da tvoji irvasi ne lete, jedino što vidimo na našem nebu su borbeni avioni F-16 i Suhoji zbog kojih u Siriji, Iraku, Afganistanu, Libiji, Sudanu i drugim muslimanskim zemljama, u zrak lete raskomadana tijela muslimanske djece.

Dovoljno smo odrasli, Djeda Mraze, da znamo da ste lažljivci, jer dijete Betlehema ne može biti zadovoljno dok se ubijaju djeca Gaze.

Stoga, ne dolazi k nama, Djeda Mraze, jer je prijelaz Rafah zatvoren, jer naše kuće nemaju dimnjake, jer u Darayi, predgrađu Damaska, više uopće nema kuća, jer djeci u izbjegličkim šatorima na sirijsko-turskim granicama nisu potrebne igračke, već deke kako ih hladnoća ne bi ubila, jer su hazreti Omer i Salahuddin Ejubi davno umrli, pa nema ko da zaštiti tu nevinu i sirotu djecu.

Poštedi sebe nevolja dugog putovanja i ne umaraj svoje irvase, mi te ionako nećemo čekati, već ćemo našoj djeci pričati o meleku Džibrilu i krilatom Buraku, o Isau, sinu Merjeminom, koji će sići s neba noseći koplje, jer istinski ”sveci”, dobročinitelji i Bogu bliski ljudi, ne dijele djeci igračke, već se bore protiv bjelosvjetskih varalica, obmanjivača, zulumćara, ubica i zločinaca, kako bi sva djeca mogla živjeti u miru.

Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić

saff.ba