altMnogo je talentiranih naših mladih naraštaja iz našeg kraja ovom prilikom razgovrano je sa Eminović Azurom sinom Mevludina iz Gornjeg Rahića koji je zapažen sportista, igra za odbojkaški klub Jedinstvo Brčko te je zapažen u ovom sportu na nivou državne selekcije.
Povodom obilježavanja Dan škole u Javnoj ustanovi ,,Sedma osnovna škola'' Gornji Rahić i izlaženja učeničkog lista ''Osmica'' razgovarano je sa Eminović Azurom, odličnim odbojkašom iz našeg kraja. Molimo Vas da odgovorite na nekoliko naših pitanja?

1. Na samom početku, molimo Vas da se predstavite našim čitaocima !

Zovem se Azur Eminović, rođen sam 18.09.1989 god. u Brčkom. Živim u Gornjem Rahiću,i Osnovnu školu sam završio u Sedmoj osnovnoj školi Gornji Rahić. Nakon Osnovne škole upisao sam Gimnaziju Vaso Pelagić  u Brčkom. Sada sam student druge godine na univezitetu Sinergija u Bijeljini. Pored toga sam i odbojkaš i igram za odbojkaški klub Brčko Jedinstvo,i član sam  reprezentacije Bosne i Hercegovine.

2. Kakva sjećanja imate iz osnovne škole? Sjećate li se nekog zanimljivog trenutka kada ste bili učenik Sedme osnovne škole?

Iz osnovne škole imam samo lijepa sjećanja,i to mogu svrstati u jedno lijepo razdoblje mog života. A od važnih trenutaka mogao bi ih izdvojiti dosta, ali ipak su učitelji i nastavnici ti koji se pamte, tako da sam ja zapamtio sve svoje učitelje i nastavnike koji su me vodili kroz osnovnu školu...

3. Šta danas radite?

U današnje vrijeme studiram i bavim se odbojkom. Držim se tog stava da je čovjek vrijedan koliko zna tako da ne želim zapostaviti školu, jer ipak je to dugoročno ulaganje u sebe, a odbojkom se bavim iz ljubavi i nekih malih materijalnih interesa...

alt4. Odakle tolika ljubav prema odbojci?

Moji početci te ljubavi prema sportu općenito datiraju još od malih nogu. Ta ljubav se prenijela i na osnovnu školu tako da sam i u osnovnoj školi bio član svih sportskih sekcija,pa kasnije isto tako i u srednjoj školi, i ta ljubav se na kraju okrunila tim da sam počeo da treniram odbojku krajem trećeg razreda srednje škole. I evo i danas nakon 5 god. bavim se tim.

5. Koji je Vaš najbolji uspjeh u odbojci?

Na ovo pitanje je malo teže odgovoriti, jer odbojka je kolektivni sport i teško je izdvojiti moj najveći uspijeh. Ali jedan od mojih najvećih uspijeha je definitivno poziv da igram za Juniorsku Reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Kao i svakom sportašu pa tako i meni velika je čast predstavljati svoju državu. Iako je to mlađa reprezentacija, svojom igrom sam dobio epitet da sam jedan od ponajboljih igrača. Prošle godine sam dobio poziv da se priključim i prvom timu reprezentacije sto je takodje jedan od mojih najvećih uspijeha. Pored reprezentacije ejdan od mojih većih uspijeha je taj da sam proglašen za najboljeg Juniorskog Srednjeg blokera u BiH...

6. Ima li odbojka perspektivu i u našoj sredini?

Općenito sport u našoj zemlji pa tako i odbojka je u teškoj situaciji. Ljudi općenito slabo cijene sport, pa je samim ti i odbojka kao jedan od sekundarnih (ipak je fudbal uz košarku primarni sport)  sportova u našoj zemlji u lošoj situaciji. Slabo se ulaže u sportove, i bavljenje sportom u na ovim prostorima može poslužiti samo kao odskočna daska da se krene s tim sportom, a da se kasnije ide na druge nivoe, odnosno da se proba otici negdje u inostranstvo gdje su uslovi mnogo, mnogo bolji...
alt


7. Kako Vam se danas čini domaća odbojkaška scena i gde bi ste pozicionirali odbojku među drugim sportovima u Bosni i Hercegovini?

Na ovo pitanje sam već djelomično i odgovorio. Domaća odbojkaška scena je u lošem periodu, ponajviše zbog toga što nema dovoljnih materijalnih sredstava da se pokriju troškovi,i općenito ulaganja u sport su vrlo mala. A odbojku bi pozicionirao kao sekundarni sport u BiH, ponajviše zbog toga što je fudbal taj koji je najpristupačniji današnjoj omladini, što dokazuje i broj fudbalskih klubova naspram broja odbojkaških klubova. Ako uzmemo samo Brčko Distrikt vidimo da na tom području ima više od 100 fudbalskih klubova  naspram samo 3 odbojkaška...  

alt
8. Kakvi su Vaši lični profesionalni planovi? Da niste odbojkaš čime bi ste se bavili?

Pa kao neki san koji datira jos od samog početka mog bavljenja odbojkom je taj da postaneš dobar odbojkaš i da odeš igrati negdje u inostranstvo, kako bi se moglo od odbojke i zaraditi nešto. A da se ne bavim odbojkom školovanje bi mi i dalje bilo na prvom mjestu, i kasnije zapošljavanje na radnom mjestu vezanom za moj završeni fakultet. A sportom bi se bavio bar rekreativno radi sebe...

9. Šta bi ste poručili mladima u BiH, a posebno učenicima, sportistima naše škole?

altKao prvo mladima u BiH i sportistima i učenicima vaše škole bi preporučio da prvo geldaju da završe svoje školovanje, da bi postali akademski građani, i da im to bude prioritet u životu, jer vijek sportiste nije dug i to sve traje do neke 30-te godine, a ako ti imaš i školu ti i poslije sportske karijere imaš dugotrajni oslonac i imaš se gdje zaposliti, a da se sportom bave usklađujuci svoje obaveze prema školi i i kasnije uživajući u sportu. Jer sve se dobrom usklađenošću može stići...

Mnogo Vam hvala na razgovoru. Vjerujemo da će naše čitaoce zanimati ovaj intervju s mladom, talentiranom i pristupačnom osobom.


 Novinaraska sekcija Sedme osnovne škole Gornji Rahić / rahic.ba