Prije dolaska Turaka u Bosnu, ovdje su bile tri vjeroispovijesti: bogumilska, katolička i pravoslavna. Izvori pokazuju da je najmasovniji prelazak na islam bio među bogumilima, ali je on bio značajan i među katolicima i pravoslavcima. To se može jasno pratiti kroz dokumente, no ne može se utvrditi i u kojem su procentu svaki od njih prelazili na islam, jer su im imena bila skoro ista.

Islam je najprije, i najmasovnije, prihvatalo gradsko stanovništvo, a zatim zemljoradnici. Najmanje su ga prihvaćali stočari. Što se tiče geografskih područja, najprije su ga prihvatili stanovnici,kao i uže područje današnjeg Sarajeva, gdje je proces širenja islama bio veći nego u svim ostalim dijelovima Bosne.

Prema historijskim dokumentima, godine 1485. u Sarajevu i okolini je bilo 33,17 posto muslimana i 66, 83 posto kršćana. Samo četiri godine kasnije, muslimana je 40, 08 posto, a 25 godina kasnije muslimanskog stanovništva je 85,59 posto, dok su 1570. godine, kad je Sarajevo već bilo izraslo u veliki grad, u njemu bile 63 muslimanske i dvije kršćanske mahale. U gradu i okolini je tada bilo 98,04 posto muslimana i 1,96 posto kršćana.

Ono što je posebno interesantno jest to da je svo to stanovništvo, skoro bez izuzetka, bilo domaće. Bio je vrlo rijedak slučaj da se tu doselio neko sa strane.

Bilo je slučajeva da jedan, ili više članova jedne porodice, prihvate islam, a da ostali ostanu u svojoj vjeri. Dok je npr. Ferhad-beg Vuković gradio svoju džamiju u Sarajevu, u isto vrijeme je, za njegovog brata Ivana, neki majstor Tudor slikao ikonu! Posebno je zanimljiv primjer Mehmed-paše Sokolovića: on je na islam preveo svo stanovništvo svog rodnog sela, svoje roditelje i mnogobrojne rođake.

Širenje islam odvijalo se i u drugim dijelovima Bosne, kao i u području Hercegovine. Na istoku je granica bila Drina, dok je na zapadu obuhvaćalo dijelove današnje Bosne, Hercegovine i Hrvatske.

Proces masovnog prelaska bosanskog stanovništva na islam trajao je negdje do sredine 17. stoljeća. Nakon toga on i dalje traje, ali znatno sporije.

Širenje islama u Bosni teklo je, može se reći, postepeno. Ni osmanski a ni zapadni izvori ne donose nikakve podatke o tome da je bilo ikakvog prisiljavanja na islam. Poznati historičar Vladislav Skarić pisao je da "19. vijek ne bi zatekao nijednog hrišćanina, niti bi bilo ijedne crkve i manastira, da je islam širen državnom silom".