altVerovanje u Allaha, dz.s., i pokoravanje Njegovim naredbama uzviseni Stvoritelj je svim ljudima stavio u obavezu, bez obzira na to da li se radi o muskarcu ili zeni. Izuzev onih situacija u kojima su zbog svojih fizickih razlika jedni odgovorniji od drugih (izdrzavanje porodice, rat i tako dalje), sve vjerske naredbe su podjednako upucene i muskarcima i zenama. Svi ce shodno svojim djelima dobiti nagradu ili kaznu. Zbog toga ujednoj porodici medu bracnim drugovima ne smije biti niti uzdizanja niti omalovazavanja. Partneri samo imaju razlicita zaduzenja i razlicite uloge. Ne uvazavati te razlike koje je Allah, dz.s., stvorio i sve obaveze stavljati na teret samo jednom, ustvari je nepravda i zulum.
Upravo zbog tih razlika muz i zena se nadopunjavaju. Allah, dz.s., kaze: "One su odjeca vasa a vi ste odjeca njihova" (el-Bekare, 187) rekavsi nam tako da se muskarac zenom kao i zena muskarcem pokriva, stiti i dopunjava, dok je stanje onih koji nemaju bracnog druga usporedeno sa osjecajem neprijatnosti koju covjek osjeca usljed nagosti.
Muskarac zenu dozivljava kao simbol Ijepote, i tu Ijepotu cuva kao blago. Zena muskarca dozivljava kao simbol hrabrosti i snage. I nasavsi se pod njegovim okriljem kao da ulazi u jedan poseban svijet u kojem osjeca blagostanje. Osjeca se sigurnom. Muz svoju cast, svoj imetak, i sve vrijedno sto ima daje zeni na emanet. Zena, po cijenu zivota cuva ovaj emanet, a muz opet kao emanet vidi njenu krhku prirodu koju pazi da ne povrijedi.
Brak ne trpi sebicnost
Nije brak da muskarac i zena dođu na isto mjesto i zive odvojene zivote. U nasoj vjeri brak je da dvije osobe sve svoje spajaju u jedno i zive jedan zajednicki zivot. Bivaju odgovorni jedno za drugo i za zivot koji zive. A izvrsavajuci duznosti kojima su zaduzeni od strane Gospodara, citav taj zivot pretvaraju u ibadet. Lijepo ophodenje jednog prema drugom je ustvari ibadet, kao sto Poslanik, a.s., kaze: "Kada jedan covjek svoju zenu uzme za ruku, izmedu njihovih prstiju grijesi padaju poput kapi vode."
Potreba i pohlepa
Allah, dz.s., nam obznanjuje da ce onima koji ceznu samo za blagodatima na ovom svijetu biti udovoljeno i dato u izobilju, ali na onom svijetu nece imati nista. Dok ce oni koji zele ahiret, i zive kao vjernici, dobiti takve nagrade kakve se ni sa kakvim bogatstvom na ovom svijetu ne mogu porediti.
Jedan od osnovnih uslova za srecu u porodici je dozvoljena opskrba. Oni koji ne paze da li je novac koji ulazi u njihovu kucu halal ili haram, nikada nece moc ostvariti porodicnu srecu i blagostanje. Partneri jedno drugom treba da pomognu po ovom pitanju, a najbolji put do toga je skromnost.
U danasnje vrijeme, kad su potrebe znatno povecane, primanja su cesto nedostatna. Ovdje su potrebe pomijesane sa pohlepom. Svjesnost o prolaznosti ovog svijeta, te podsjecanje da je sve ovo jedan ispit, odredit ce granicu nasim potrebama, odnosno sprijecit ce pohlepu.
Covjek sebi pod "potrebom" svasta stavi na teret. A, zapravo, jedina covjekova potreba je mir u dusi. Oni koji nemaju mir u dusi, cak i da imaju cijeli svijet, nece biti sretni.
Nijedan muskarac ni zena nisu zajedno sa ciIjem da budu nesretni, a koliko ce biti sretni do njih je samih. Najvaznije je da njihove namjere budu lijepe, te da budu strpljivi i razumni. Da ne zagorcavaju jedno drugom zivot koji traje tek nekoliko dana. Ne zaboravimo da i u porodici i izvan nje trazimo Allahovo zadovoljstvo. Tako cemo sebi osigurati srecu koja ce neprestano rasti i nastaviti da traje i na onom svijetu.