Naltjihov otac je bio Turcin. Dosao je iz Azije zajedno sa Fadil-pasom, koji je bio odreden na muhafizluk kasabe Knin, koja se danas nalazi u Dalmaciji, ozenio se sestrom Hurem-age Kozlice, tadasnjeg ajana Udbine. iz toga braka rodili su se spomenuti Mujo, Halil i Omer. Njihov otac poginuo je cetujuci u jednoj bici. Kako su "pomenuti Mujo, Halil i Omer'' jos u djetinjstvu ostali  sirocad, o njihovom izdrzavanju brinuo se navedeni im daidza Hurem-aga. Kad su postali zreli, stanovnici Like ih nisu podnosili i buduci da su se cesto zalili na njih, Hurem-aga ih je poveo preko planine Pljesivice Petrovo Selo, a odatle ih je preveo preko rijeke Korane. Dosli su u tvrđavu Sturlic a otuda u kadiluk Cazin u jedan dzemat u njegovoj okolici zvani Peci, u naselje Vidoska. Sada se to zove Hurem-agina voda. Presavsi preko rijeke, odveo ih je u dzemat Veliku Kladusu i tamo ostavio, a on se vratio u Liku.

Iza toga je Mujo Hrnjica krenuo u Banju Luku nekim poslom. U to vrijeme tim krajevima kruzio je jedan harambasa sa svojom cetom nanoseci stanovnicima nevolje. Kad su naisli na Muju, htjeli su i njega napasti i opljackati, ali je on uspio ubiti i toga harambasu i njegove drugove.

U to vrijeme je bosanski valija imao svoje sjediste u Banjoj Luci (vrlo vjerovatno, to je bio Bosanac Memi-beg-zade Sarhos Ibrahim-pasa). Kada je cuo za to, pozvao je sebi Muju i pitao ga koje,odakle je i kojim poslom je dosao u Banju Luku. I kada je iz odgovora saznao pravu istinu, a kako se sam bio spremio da prema fermanu, obiđe pogranicne krajeve, naumio je da spomenutog Muju povede sa sobom, pa ga je kao gosta u svom konaku zadrzao nekoliko dana, a onda su krenuli na Krajinu. Kada su stigli u Kladusu, pasa je razapeo svoj sator na svom posjedu zvanom Pasina Luka i naredio da se Mujo, sa svojom obitelji, na torn mjestu nastani, pa je tu ostao dok nije podignuta jedna masivna kula, a potom se vratio u Banju Luku.

Sve dok su bili zivi spomenuti Mujo i njegova braca stalno su upadali u neprijateljske zemlje sa svojim cetama, i tamosnje krajeve plijenili. Cak su o junastvu, koje su ovi ratnici pokazali u ratovanjima, spjevane mnoge pjesme na bosanskom jeziku. One se jos i danas pjevaju i prenose s koljena na koljeno.

Brat po mlijeku spomenutog Muje bio je Meho Katarica, koji je presao na islam, ali mu je potajno bio najveci neprijatelj. Kada ga je jednom prilikom u razgovoru upitao: "U cemu je tajna da ti u ovoliko bojeva nisi poginuo, niti si bio ikada ranjen?", Mujo mu je odgovorio: "Meni olovo ne moze nista. Jedino, ako bi me pogodilo zrno od dva dirhema zlata, to bi me moglo usmrtiti." I kad mu je tako kazao, taj prokleti Meho, u jednom klancu koji vodi u tvrdavu Podzvist, u planini Risnu, na samoj granici Bosne, u kadiluku Cazin, napravio je zasjedu, napunio pusku zlatnim mecima i ubio spomenutog Muju.

 

foto bosnjaci.net

 

(Prva knjiga, 314-316) Salih Sidki Hadzihuseinovic Muvekkit