U vrijeme dzahilijeta kod pojedinih arapskih plemena postojao je divlji obicaj zakopavanja zive zenske djece. Razlozi ubijanja zenske djece na ovaj nacin bili su:
- pojedini arapski musrici su govorili: "Meleki su Allahove kceri! Ove djevojcice cemo zakopati zive i tako i njih pokloniti Bogu!";
- strah od siromastva;
- briga zbog pretvaranja zenske djece u robove;
- strah od sramote i kaljanja obraza;
-  smatranje da djevojcice radi odredenih tjelesnih nepravilnosti donose nesrecu.
Prenosi se da je jedan od ashaba stalno bio tuzan. Kada ga je Resulullah, a.s., upitao za razlog, covjek mu je odgovorio: "Resulallah! Ja sam za vrijeme dzahilijjeta pocinio takav grijeh da se plasim da mi ga Allah nece oprostiti! Rodiia mi se kcer. Zbog njene majke pustio sam je da odraste. Postala je lijepa djevojka. Rekao sam zeni:'Ja idem rodjacima u posjetu, neka nasa kcerka ide sa mnom.' Zena se tome obradovala, i ukrasila djevojku lijepom haljinom i nakitom. Dobila je od mene i garanciju da je necu iznevjeriti. Uzeo sam djevojku i otisao ispred jedne duboke uvale, Pogledao sam u dubinu rupe. Jadna djevojka je shvatila da je zelim baciti u rupu, zagrlila me i pocela plakati uz rijeci: 'Oce sta mi zelis uraditi?' Sazalio sam se nad njom. Medutim, poslije sam opet pogledao prema rupi, preovladali su osjecaji odbrane ponosa pred narodom. Kcer me opet zagrlila i rekla mi: 'Oce! Nemoj iznevjeriti mamino povjerenje.' Ja sam se opet sazalio nad njom i poceo sam gledati cas u rupu, cas u kcer. Na kraju sam je cvrsto uhvatio i bacio dolje! Ona je uporno vikala iz rupe: 'Oce ubio si me. Kada joj se vise nije cuo glas, otisao sam!'"
Resulullah, a.s., saslusao je taj bolni dogadaj, zaplakao i rekao: "Da mi je dozvoljeno kazniti nekoga zbog djela iz vremena dzahilijeta, tebe bih kaznio. Islam je ponistio sve sto je postojalo u vrijeme dzahilijeta! Ono iz vremena islama ponistava trazenje oprosta."

Bulugu'l-ereb, 3:36-44; el-Mufassal fi tarihi'l-arab, 5:88-98; el-Kurtubi, el-Dzami' li-ahkami'l-Kur'an, Kairo, 1996,7:98.