Dok su jednog dana stariji čovjek i njegov mali sin šetali planinskim puteljkom, dječak se iznenada sapleo i pao. Bol je bio tako jak da je dječak dreknuo: ''Ajoooj!''
Tek što je ušutio, s planine se začuo glas: "Ajooj!"
Dječak je bio zbunjen pa je opet zavikao: "Ko si ti?"
S planine se začulo: "Ko si ti?"
Dječak je izgubio strpljenje pa je dreknuo iz sveg glasa: "Kukavico, javi se!" 
Ponovo je začuo samo svoje riječi: "Kukavico, javi se!"
Zbunjeno je pogledao oca i upitao ga: "Babo, šta se ovo dešava?"

''Sine'' - reče otac, ''obrati pažnju'':
Tada otac glasno povika "Divim ti se!" 
Glas odgovori: "Divim ti se!"
Otac ponovo dreknu još jače:"Divan si!" i ponovo se začu "Divan si!"

Dječak je bio iznenađen, ne shvatajući šta se dešava.

Otac mu objasni: "SINE, OVO ŠTO SI MALOPRIJE ČUO, TO LJUDI ZOVU EHO. ALI, EHO JE USTVARI ŽIVOT. ZAPAMTI, ŽIVOT TI UVIJEK VRAĆA ONO ŠTO MU TI DAJEŠ. ON JE OGLEDALO TVOJIH DJELA. ŽELIŠ LI VIŠE LJUBAVI, DARUJ VIŠE LJUBAVI. ŽELIŠ LI VIŠE DOBRA, NE BUDI SEBIČAN I DARUJ VIŠE DOBRA. ŽELIŠ LI RAZUMIJEVANJE I POŠTOVANJE, I TI DRUGE RAZUMIJEVAJ I POŠTUJ. AKO ŽELIŠ DA LJUDI BUDU STRPLJIVI S TOBOM I DA TE UVAŽAVAJU, TADA I TI BUDI STRPLJIV S NJIMA I UVAŽAVAJ IH. ŽIVOT, SINE MOJ, UVIJEK VRAĆA ONO ŠTO MU DAJEŠ.''