Nit od djedova i pregršt snova, ruku kujundžije iz zemlje ničije, pa rez po rez u krugu vez, da šare šara bakarnog žara, od duše pečati u tihoj pozlati. Zeleni jed štitova red, što ruka naniza polahko nagriza. Skinuta s tavana, između havana, između sahana s vrha mahale u sjenci usahla strpljivo kićena osavaćena sva od hamajlija teška dimirlija za sijelo hurija. (Nasiha Kapidžić-Hadžić).

Stara velika tepsija nekad se koristila kao hastal odnosno stavljala preko stola ili na podu kuće. Okruglog oblika i većeg prečnika sa izrezbarenim dijelovima ukrasnih izvedbi.

Demirlija,dimirlija (tur.) velika bakrena tepsija koja služi kao sinija. Ima promjer od 1 do 2 metra, nekad i veći. Stavljala se i negdje i danas stavlja prilikom upotrebe na stalak od željeznih šipki i po ovom željeznom stalku tepsija je i dobila naziv (tur.demirli'gvozden').

Naše starine ne zaboravne kada se rahatluka imalo i u duši i u glavi,a bome i u mahali. Život tegoban bio al ne i ubrzan kao danas,gdje se kruh lomio rukom za tepsijom demirlijom,jelo se iz jedne posude i opet nije bilo toliko virusa kao danas na sve strane,a danas svi jedemo ponaosob svak iz svog tanjira pardon nekadašnjeg sahana i opet puno nekakvih virusa i zaraza. Nešto smo slabi sa higijenom nešto nam fali, rekli bi smo, fali nam islamskog edeba kada se ruke peru prije i poslije jela. Ovog puta toliko da vam bude prijatno uz naše starine koje mnogi oplakuju i žale dok se neki znaju puno i zastidit i krit od toga.

rahic.ba