Svi vjernici kod Allaha nisu na jednakoj deredži.
 ''Najbolji kod Allaha je onaj ko Ga se najviše boji'', kaže nam Kur'an. Na jednoj od najvećih deredža kod Allaha dž.š. su oni koje Kur'an naziva ''muttekun'', ili metekije. To su oni koji se boje Allaha i stalno su svjesni njegove prisutnosti. Oni sve što rade rade radi Allahovog zadovoljstva. Takvi nikada ne gube s uma činjenicu da se sve dešava Njegovom voljom i određenjem. Kod njih je često u upotrebi jedna kratka rečenica koja je lahka na jeziku a teška na vagi ljudskih djela. To su riječi ''In ša'allah'' ili u našem prevodu ''ako Bog da''. Puno puta smo ovo čuli. Na ovaj način mi potvrđujemo kako se sve što mislimo uraditi najprije podvodi pod Allahovu Volju. Koliko puta kažemo: ''E, sutra ću u Sarajevo.''. ko ti to može garantovati? Zapravo, ko ti može garantovati da ćeš se ujitro probuditi živ? Ali kad se uz ovakvu rečenicu doda jedno ''ako Bog da'', to poprima sasvim novu dimenziju. Konačno, to nam i Kur'an u suri Kehf naređuje: ''I nikako ne reci za nešto – Uradiću to sutra – a da ne kažeš 'ako Bog da'.''.

I u suri Kalem Kur'an govori o tome. Tačnije, govori o vlasnicima vrtova, odnosno ljudima koji su imali prekrasne bašče sa obilnim plodovima. Jedne večeri su s ponosom govorili o svom blagu te se čak i zakleše kako će sljedećeg jutra ubrati njegove plodove, ali s uma smetnušu jednu malenu i naizgled nebitnu rečenicu ''ako Bog da''. Da, ne rekoše ako Bog da, ali kada slijedećeg jutra uđoše u svoje bašče rekoše: ''Mi smo zalutali''. Allah Uzvišeni ih kazni te, dok su oni spavali na njihove bašče i usjeve sruči nevrijeme nakon čega ostade pustoš. ''Zar vam nisam rekao da Allaha treba spomenuti?'', govorio je jedan od njih, ali tada bijaše kasno. Zato, neka nam ne bude mrsko sve svoje buduće aktivnosti popratiti riječima ''In ša'allah''.

Još ćemo spomenuti jedan naš lijepi pozdrav. Kada se obnoć susretnemo imamo običaj kazati jedni drugima ''Akšam hajrullah!'', što bi u slobodnijem prevodu značilo ''Allah ti u ovo akšamsko vrijeme dao Svoje dobro!''. Kako samo ovi naši islamski pozdravi imaju snažnu poruku i težinu!? Ali, zašto baš akšam i akšamsko vrijeme? Kakva mudrost leži u tome?

Akšam je za muslimane specifično vrijeme i to iz više razloga od kojih izdvajam slijedeće:

-   nastupanjem akšama po hidžretskom kalendaru nastupa novi dan. Zato u nas, primjera radi, noć uoči petka ima posebno značenje a ustvari je to već petak koji nastaje sa akšamom četvrtka.

-  u akšamsko vrijeme će prema  predajama nastupiti Sudnji dan

-  u akšam se na dunjaluk spuštaju i rasprostiru šejtani te Muhammed a.s. savjetuje da u to vrijeme uvedemo djecu u kuću dok noć potpuno ne padne.

No, i pored toga jako je primjetna pojava velikog kretanja ljudi ili igranja djece u akšamsko vrijeme. Naši stariji su puno više vodili računa o tome. Tačno se znalo kada se kuća zaključaje, kada je večera, te da onome ko ne klanja akšam i nema večere. To su neke od naših lijepih praksi koje novije generacije, nažalost, zapostavljaju. U akšam treba biti oprezan i izbjegavati boravak van kuće, posebno ako se radi o prljavim i neurednim mjestima. I da se opet vratima gornjem pozdravu. Sada kada znamo nešto više o akšamu, tek sada nam je jasno koliko je lijep i važan pozdrav ''Akšam hajrullah!''. U tako osjetljivim trenucima Allahova pomoć i Njegov hajr su nešto što je čovjeku najpotrebnije, a to je ono što se ovim pozdravom, ili slobodno možemo reći ovom kratkom dovom i priželjkuje.


Safet ef. Pozder