Proročanstvo predstavlja informacije o događajima prije nego se dese, a proroci su osobe koje prenose te informacije. Kod starih Arapa ovo zanimanje je bilo jako rašireno. Ovaj posao obično su izvršavali ljudi koji su uspostavljali kontakt sa džinima. Prije dolaska Pejgambera, a.s., džini i šejtani bi ukrali određene informacije sa nebesa (od meleka) i raznim načinima ih dostavljali prorocima koji bi onda to prenosili uz svoje laži.

Drugi način proročanstva je bilo obavjestavanje također od strane džina, o raznim događajima koji su se dešavali u prošlosti raznih država ili su se trenutno događali. Ovaj način proročanstva nazvan irafet se sastojao od pomoći odredenih plemenskih vođa koji bi posjedovali posebnu intuiciju i čuda, većinom prenošenjem tema koje su bile skrivene. Takve osobe su se zvale arraf.

U određenim izvorima bilježe se mnogi proročanski slučajevi iz vremena džahilijeta. Međutim, znajući da poznavanje budućnosti bez Božije dozvole nije moguće, i da džini previše lažu o tome, nije dopusteno povjerovati i postupati prema savjetima proroka. Čak i da nije zabranjeno slušati o onome što prorok govori o prošlosti ili neotkrivenim tajnama, ne treba preferirati te lažne informacije džina i greške u tuđim intuicijama. U Kurtubijevom tefsiru el-Džami, na kraju sure Lukman, bilježi se ovaj zanimljiv slučaj: Jedan jevrejski prorok je Ibn Abbasu ovako rekao: "Ako želiš, reći ću ti zvijezdu (budućnost) tvog sina. Tvoj sin će umrijeti za deset dana! A ti nećes umrijeti dok ne izgubiš vid. A ja ću umrijeti prije tebe na godinu dana." Ibn Abbas ga je upitao: "Gdje ćes ti umrijeti?" Odgovorio je: "Ne znam." Ibn Abbas mu rece: "Allah je rekao istinu: '...i ne zna covjek u kojoj ce zemlji umrijeti...' (Lukman, 34)" Kada se Ibn Abbas vratio kući, vidio je da mu je sina zahvatila malarija i umro je nakon deset dana. Jevrej je zaista umro na godinu dana prije Ibn Abbasa. A Ibn Abbas je umro nakon što je oslijepio.

el-Džami'il -ahkami'l-Kur'an, 14:84; Bulugu'l-ereb, 3:220-24; el-Mufassal, 6:755-75.