STARJEŠINSTVO  ISLAMSKE VJERSKE ZAJEDNICE U SRBiH

 Sarajevo, br. 1787/67 od 8. maja 1967. godine, objavljeno u Glasniku IVZ

Predmet: “Okružnica o sabiranju i obradi  kulturnog  blaga muslimana”

Svim odborima Islamske vjerske zajednice  na području Starješinstva                    

Vrhovni sabor IVZ u SFRJ, na svom zasijedanju od 5. decembra 1966. godine donio je slijedeći zaključak:

“Vrhovni sabor apeluje na sve organe IVZ da na svom području, organizuju akciju za prikupljanje interesantnih eksponata i predmeta za Muzej Islamske vjerske zajednice.Propisom člana 43 Ustava SFRJ zajamčeno je svakoj narodnosti pravo, da razvija svoju kulturu, i da radi toga, osniva organizacije i uživa druga Ustavom utvrđena prava.

Republički sabor IVZ na proteklom zasijedanju od 3. decembra 1966. godine stavio je u zadatak Starješinstvu, da forsira dalji rad katalogiziranju djela Gazi Husrevbegove biblioteke, na obezbjeđenju jačih sredstava za unapređenje razvoja ove institucije koja predstavlja neizmjerno blago ne samo muslimana, već i svih naših naroda, tako da značaj ove institucije prelazi i nacionalne okvire, pa u vezi s time, Starješinstvo je u plenarnoj sjednici od 18. aprila ove godine imenovalo Savjet biblioteke u koji su ušli ljudi od interesa za razvoj nauke i kulture, tako da će bez dvojbe, ovaj Savjet unaprijediti poslovanje ove naše značajne institucije.

Iz godine u godinu, sve se više gube sa našeg područja dokumenti o tome da su naši pretci kulturno djelovali, a time se gube i argumenti protiv slijepih nasrtaja na naše kulturno stvaralaštvo. Međutim, mi vjerujemeo da se bar na izvjesnim područjima nalaze ostaci negdašnje bogate riznice naše kulturne zaostavštine, pa kad bi se ti ostaci skoncentrisali na jedno mjesto mogli bi ubjedljivo služiti kao argument našeg kulturnog bogatstva.

Osim toga, ostaci našeg kulturnog stvaralaštva, predstavljaju neosporne dokaze naše etničke individualnosti, s obzirom da je kultura jedno od najbitnijih i najglavnijih obilježja naše etničke samostalnosti.

U svrhu izvršenja pomenutog zaključka najvećeg predstavničkog organa IVZ u našoj zemlji, odbori IVZ su pozvani i dužni da učine slijedeće:

1. Da pristupe detaljnom ispitivanju svog područja, sa gledišta njegovog kulturno-istorijskog značaja,

2. Da za nestale džamije, po mogućnosti, pribave fotografije, ili dostave njihov opis po sjećanju, ispitavši, po mogućnosti, kada su osnovane (sagrađene) i kojim povodom su uništene, te u čemu je bila njihova znamenitost. Od osobitog je značaja eventualno sačuvati tarih na ulaznim vratima, pa ukoliko se sačuvao, treba ga snimiti i nama dostaviti. Ukoliko je sačuvana vakufnama takve nestale džanmije, naravno, da je treba pronaći i poslati Starješinstvu radi mikrofilmovanja.

3. U vezi sa iznesenim pod tačkom 2 nužno je da se, po mogućnosti, iskažu bar  znamenitiji imami i muezini tkve džemije. Ukoliko je džamija, po svojoj arhitektonici, ili po svom unutrašnjem dekoru, prostirci i tako dalje predstavljala osbobitu znamenitost, to treba sve opisati. Značajnije događaje vezane za takvu džamiju, ukoliko živer u tradiciji8, također treba opisati, a i prikazati znamenitije muslimane, državnike, pjesnike, književnike, umjetnike,  izumitelje, naučnike i visoke činovnike.

4. Odbori IVZ su dužni da popišu sve tekije, musafirhane i druge bogoštovne i socijalne ustanove koje su postojale pa nestale, ili su njihovi objekti sačuvani do danas. Ukoliko je sačuvana pouzdana usmena predaja, ili postoje pisani dokumenti, treba opisati sve znamenitije šejhove i derviše, vrstu tarikata i drugo. Ukoliko se sačuvala kakva značajnija levha, kitab ili predmet, to treba sve po mogućnosti registrirati i dostaviti na pohranu Muzeju IVZ-   

5. Haremluci nestalih i postojećih džamija obiluju značajnim turbetima ili mezarima velikana islamske prošlosti i takvu istorijsku građu treba obraditi, ukoliko nije obrađena, ili ukoliko je izostala neka istorijska odnosno tradicijska verzija u obradi, ili čak ukoliko je izostao neki detalj.

6.Odbori IVZ treba isto tako da popišu sve medrese koje su postojale na njihovom području, da opišu njihove  zgrade i navedu muderise po redoslijedu, za koje se još zna, a također i znamenite talibe. Po mogućnosti bilo bi potrebno da se nevedu i predmeti koji su se izučavali. Isti je slučaj i sa mektebi-ibtidaijama i mualimima za koje se zna.

7. Popis higijenskih ustanova: vodovoda, hamama, česama, šadrvana, bolnica, abdesthana, gusulhana i njihovih osnivača nužno je izvršiti i po mogućnosti iskazati njihove osnivače.

8. Popis objekata, odnosno ustanova koje su služile za utvrđivanje vaktova (muvekithane, sahat-kul e, sunčani sahati) i navesti istaknutije i znamenitije službenike u ovim ustanovama.

9. Popis znamenitijih građevina koje reprezentiraju Islamsku arhitekturu kao naprimjer: karavan-saraji, hanovi, dućani, bezistani, čaršije, mostovi, konaci itd. je također neophodno izvršiti i iskazati sve što se o tim objektima znade.

10. Ne možemo precizirati kakvi su sve predmeti potrebni za Muzej IVZ, odnosno kakve su knjige potrebne za Gazi Husrevbegovu biblioteku, međutim nužno je da se sve popiše, da bi se znalo da postoji, u svrhu eventualne obrade i čivanja.

U vezi sa ovom zamašnom akcijom, naši imami treba stalno da se interesuju, da li pojedinci - džematlije, imaju neke od značajnijih stvari: stari kitab, stari rukopis, kakav ferman, bujuruldiju, stari arhiv, levhu, sliku, ili privatnu biblioteku.

11.Neophodno je ustanoviti i opisati da li pojedinci posjeduju starinsko odijelo - građansko, ili ulemansko, ili vojničko, i da li posjeduju kakve predmete od istorijskog značaja, ili kakve umjetnine kao što su: kaligrafija, ornamenat, kožni povez, enamluk, staklo, fajans, majolika (vaze, buhurdarluci, svijećnjaci, svjetiljke, maštrafe, kandilji), a zatim i kujundžijske umjetnine od metala, cizelirski, taušerski radovi, oružje, kutije, pisaći pribor, mangale, čiraci i lusteri.

12. Neophodno je, također, ustanoviti  da li pojedinci posjeduju nešto od biserja, drvoreza, drvorezbarije, peškuna, rafova, tavolina, šišeta, dolafa, dušekluka, hamamdžika i trbozanluka.

13. Isto tako treba ustanoviti šta pojedinci posjeduju od umjetnina u tekstilu kao što su: vezovi po raznim orijentalnim urnecima, mahrame, čevrme, jagluci, boščaluci, peškiri, terluci, priglavci, čarape, tozluci, fermeni, koparani, feredže, jeleci, pojasevi, tkanice, đerdanluci, satovi lični, pribor za duhan, pribor za kozmetiku,  predmeti kuhinjskog posuđa – ibrici, šerbetnjaci, đugumi, leđeni, sofre, demirlije, sadžakovi, konjska oprema, rahtovi, sedla, samari.

14. Odbori će, također,  ustanoviti da li postoji na njihovom području predmeti kod kojih dolaze do izražaja klesarske vještine i izrađevine od kamena- bašluci, mukave, balustrade, kaligrafski natpisi u kamenu, mramoru, granitu i alabasteru.

15. Odbori IVZ dužni su, također, da opišu etnografske osobitosti svoga kraja, zatim da opišu narodne običaje koji se u finesama razlikuju od običaja u drugim našim područjima, odnosno krajevima naše zemlje.

Tu dolaze u obzir: adeti  pri rađanju, adeti pri pohađanju mekteba, polaganju hatmi, adeti kod suneta, adeti kod učenja zanata, adeti kod polaganja kalfinskog i majstorskog ispita, adeti kod otvaranja samostalnog zanatskog obrta, svadbeni adeti, adeti kod hastaluka, adeti pri narodnim zabavama i veseljima, pri vjerskim praznicima, teferičima, lovu, sijelima, igrama, kao i adeti vezani za razna praznovjerja.

16.Neophodno bi bili ustanoviti podatke o živim narodnim pjevačima, sviračima, sazlijama, krnetistima, a također i podatke o ljudima koji znaju napamet dosta tekstova naših sevdalinki.

17. Bilo bi od posebnog interesa da nam se dostave i podaci o dobrim mujezinima, dobrim učačima ilahija i kasida ukoliko žive na vašem području. Jednom riječju, sve što je kroz vijekove stvarala islamska civilizacija na našem području i na svim poljima djelatnosti treba po mogućnosti u izvještaju što iscrpnije prikazati i obuhvatiti.

Ukoliko kakvi crteži, ili slike koje predsatvljaju   istorijske spomenike, ili znamenitije muslimanske ličnosti, postoje kod pojedinaca, treba apelovati prvenstveno da se uvakufe u korist odgovarajuće institucije (biblioteke, muzeji), ili bar, ako to nije moguće, onda treba utvrditi uslove otkupa, mikrofilmovanja, ili reproduciranja, na bilo koji način, i sve te uslove u izvještaju obuhvatiti.

Veličina jednog naroda, odnosno zajednice, mjeri se po bogatstvu njegove kulture i po spremnosti za dalji njen razvoj i unapređenje.

Danas, hvala Bogu dž.š. ima na svim područjima dovoljno obrazovanih muslimana, koji bi možda bili pripravni da daju svoj obol u obradi ovih pitanja. Ovo naročito zbog toga, što obrada i dalji razvoj riznice naše muslimanske  kulture predstavlja novu značajnost i nov prilog razvoja i unapređenja opće jugoslovenske kulture.

Često puta mi ne znamo dovoljno da cijenimo ljepotu naše kulturne riznice. Jedan od uglednih predstvanika nauke o arhitekturi je nedavno rekao. „Više me impresionira ljepota elemenata u arhitekturi perifernih sarajevskih džamija, nego isto to kod drugih najgrandioznijih zdanja sakralnog karaktera.“  Da bi ovaj poduhvat mogao pružiti što uspješnije rezultate neophodno je da se ovom pitanju posveti posebna sjednica vašeg odbora na kojoj treba da prisustvuju, ne samo svi članovi – funkcioneri, nego i svi vjerski službenici – imami.

Osim toga, gdje god to mogućnosti  pružaju, treba angažovati i muslimane stručnjake za ova pitanja, pozvati ih na zakazanu sjednicu i zatražiti njihovu ispomoć.

Od načina obrade iznesenih pitanja, a naročito od angažovanja ljudi od interesa za nauku i kulturu zavisit će uspjeh, ili neuspjeh ovog poduhvata.

Primljene izvještaje obrađivaćemo punom pažnjom i daćemo im odgovarajuću publikaciju, pojedinačnu ili sumarnu, zavisno od sadržaja i kvaliteta primljenih izvještaja.

Rok za dostavu ovog izvještaja je 1. septembar  1967. godine i taj rok je neprekoračiv.

Predsjednike odbora posebno zadužujemo, da se brinu kako o rednom sastavu izvještaja tako i o blagovremenoj dostavi.

 Predsjednik
Hadžiabdić Naim