Kur'an nas uči da je Poslanik a.s. najbolji uzor, te da se trebamo na njega ugledati. Međutim to ne znači da jedini, jer za uzore možemo uzeti i druge koje je krasilo lijepo ponašanje i praksa. Riječ je o generaciji ashaba čije postojanje je opisano riječima najbolje generacije, generacija koja je u najtežim momentima dala prisegu Poslaniku, pomogla mu u širenju Božije riječi te zajedno sa Poslanikom u 23 godine promijenila sebe, svoje ponašanje a potom i stanje u svojoj zajednici.

Imati uzora je potreba svakog čovjeka, svjesno ili nesvjesno mi usvajamo oblike ponašanja drugih, djeca obično ugledaju se na roditelje, stoga je jako bitno odrediti sebi uzora na osnovu kojeg ćemo graditi sebe. Prva generacija muslimana nisu bili roboti, bili su ljudi od krvi i mesa, svi različiti po karakteru i temperamentu. Griješili su, neki su prije poslanstva ubijali svoju žensku djecu, neki su bili čvrsti neprijatelji Poslanika, ali svi oni su znali povući crtu i reći što je bilo bilo je idem se mijenjati i uz Poslanika su se promijenili.

Usvajati oblike lijepog ponašanja je naša zadaća obzirom da je jedna od misija Poslanika da upotpuni lijepo ponašanje kod ljudi. Generacija prvih muslimana predstavlja primjer lijepog ponašanja, primjer u ljubavi prema Allahu i poslaniku, odanosti prema principima, gordosti prema neprijateljima i samilosti prema prijateljima.

Poslanik a..s je posebno istakao 10 ashaba riječima: Prenosi Abdurrahman Ibn ‘Auf da je Allahov poslanik ( s.a.v.s. ) rekao : “Ebu Bekr će u Džennet i Omer će u Džennet i Osman će u Džennet i Alija će u Džennet i Talha će u Džennet i Ezzubejr će u Džennet i Abdurrahman Ibn Avf će u Džennet i Sa’d će u Džennet i Se’id će u Džennet i Ebu Ubejde Ibn el Džerrah će u Džennet. (Ahmed i Tirmizi)

Ukratko o ashabu Ebu Bekru

Ebu Bekr es-Siddik (iskreni) nadimak koji je dobio nakon isre i miradža jer je potvrdio istinitost Poslanikovih riječi. A dragi Bog ga je prozvao Sahib (prijatelj)  i Atik (bogobojazni).

Prvi je od ljudi prigrlio islam, kako to Poslanik opisuje: “Nikog nisam pozvao u islam, a da nije sačekao, oklijevao i razmatrao, osim Ebu Bekra koji se nije ni dvoumio niti oklijevao; čim sam mu spomenuo islam, odmah ga je prihvatio.” Ebu Bekr i prije islama niti je pio alkohol niti se klanjao kipovima.

Ebu Bekr bio je ugledan i bogat trgovac koji nije žalio svog imetka na putu islama, naročito u teškim momentima. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ničiji mi imetak nije koristio kao imetak Ebu Bekra.” Tad je Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao: “A kome ja i moj imetak pripadamo ako ne tebi, Allahov Poslaniče?” U ranom periodu islama dao je mnogo imetka na oslobađanje robova muslimana koje su mučili nevjernici, jedan od oslobođenih bio je i prvi mujezin Bilal.

Kada je Poslanik bio na samrtnoj postelji u mihrabu ga je mijenjao Ebu Bekr, o njemu je Poslanik kazao da kada bi iman Ebu Bekra stavili na jedan tas vage a iman ummeta na drugi, tas Ebu Bekra bi prevagnuo. U vremenu histerije i pogubljenosti nakon smrti Poslanika on je taj koji pokazuje smirenost i mudrost podsjećajući sve da je Poslanik čovjek i da mora umrijeti da je Allah vječan. Bile su to neke od osobina koje su krasile Ebu Bekra r.a.