Ono što i dalje primjećujem kod naših ljudi jeste nebriga o prirodi i sredini. Ne znam koliko dugo traje taj proces ekološkoh prosvijetljenja, ali to je zaista također elementarna stvar, pogotovo muslimana.

Kur’an ne koristi savremeni izraz “ekologija”, ali jasno postavlja principe koji direktno govore o zaštiti prirode, umjerenosti, zabrani uništavanja, odgovornosti čovjeka kao halife i očuvanju harmonije na Zemlji.

U nastavku su ključni kur’anski principi i ajeti.

Čovjek kao halifa – odgovorni upravitelj Zemlje

Allah kaže da je čovjek postavljen kao namjesnik (halifa) na Zemlji, što znači odgovornost, ne dominaciju.

“A kada Gospodar tvoj reče melecima: ‘Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti…’”
(El-Bekare, 30)

- U savremenom smislu: čovjek je odgovoran da čuva a ne da uništava.

Zemlja je stvorena uravnotežena – zabrana remćenja ravnoteže

Kur’an govori o balansu prirodnog poretka.

“I Nebo je On uzdigao i mjeru postavio – da ne prelazite granice u mjeri.”
(Er-Rahman, 7–8)

- Čovjek koji narušava prirodne granice (zagađenje, krčenje šuma, destrukcija) čini suprotno Božijem redu.

Zabrana uništavanja i pravljenja nereda (fesad)

Ovo je najjači kur’anski ekološki princip.

“I ne pravite nered na Zemlji nakon što je uređena.”
(El-A‘raf, 56)

“Pojavio se nered na kopnu i moru zbog onoga što su ljudi uradili…”
(Er-Rum, 41)

- “Nered” uključuje svaku vrstu ekološke štete: zagađenje, uništavanje resursa, pretjeranu potrošnju, varvarsku industriju, bacanje otpada itd.

Nered / El-Kasas

Gospodar ne voli one koji nered čine,
pa ne misli da si spašen ako šutiš
a stvaraš nered u sebi.

- Ernad Dedović (Iz zbirke – „Prašina u očima mrava“)
Jer ono što je u čovjeku ogleda se van njega.

Umjerenost i zabrana rasipništva

Kur’an strogo zabranjuje rasipanje, što je centralni ekološki princip.

“Jedite i pijte, ali ne rasipajte; Allah, zaista, ne voli rasipnike.”
(El-A‘raf, 31)

- Prekomjerna potrošnja energije, hrane, vode → direktno je protiv Kur’anskih smjernica.
A i sami smo svjesni našeg problema sa vodom.

Voda kao sveti resurs

Voda se posebno naglašava kao život.

“I od vode smo svaku živu stvar stvorili.”
(El-Enbija, 30)

- Zagađenje voda (rijeka, jezera, mora) islamski učenjaci smatraju oblikom “fesada”.
Kakva nam je rijeka?!

Pošumljavanje i briga o biljkama

Kur’an opisuje drveće i biljke kao Allahov znak.

“Zar ne vidiš kako Allah spušta kišu, pa dajemo da njome raste bilje raznih vrsta?”
(Fatir, 27)

- U hadisima se ovo dodatno pojašnjava:

“Ko posadi drvo, pa s njega jede čovjek, ptica ili životinja, to mu je sadaka.”
(Buhari)

Ravnopravnost svih stvorenja – životinje, ptice, priroda

Kur’an priznaje “zajednice” među životinjama.

“Nema nijednog stvorenja na Zemlji ni ptice koja na krilima leti, a da nisu zajednice poput vas.”
(El-En‘am, 38)

- Životinje imaju pravo na život, hranu, prostor i zaštitu.

Zemlja je stvorena kao lijepo mjesto – tebi data na “korištenje”, ne na “posjedovanje”

“On je taj koji vam je Zemlju potčinio, pa hodajte po njenim predjelima i jedite opskrbu Njegovu.”
(El-Mulk, 15)

- Potčinio = omogućio korištenje uz odgovornost, ne destrukciju.

Zaključak – Kur’anska ekologija

Prema Kur’anu, čovjek ima tri dužnosti prema prirodi:

✔ 1. Čuvati Allahovu ravnotežu – ne izazivati fesad

✔ 2. Biti umjeren u potrošnji – ne rasipati

✔ 3. Štititi živa bića i resurse – brinuti o vodi, zemlji, šumama, životinjama

U modernom jeziku:
Ekologija nije “zapadni koncept”, nego duboko islamski princip.

 Priredio: Ernad Dedović