Poštovani čitatelji, Allah, dželle šanuhu, započinje suru El-Bekare govoreći o Kur’anu kao uputi i o osobinama vjernika. Nakon toga, u dva ajeta opisuje nevjernike, a potom u trinaest ajeta govori o munaficima – najopasnijoj kategoriji ljudi.

Munafici su dvolični, trolični, četverolični ili imaju onoliko lica koliko im je potrebno da bi ostvarili svoje sebične ciljeve. O njima Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
„Vidjet ćete da su najgori ljudi na Sudnjem danu kod Uzvišenog Allaha oni s dva lica: jednima dolaze s jednim licem, a drugima s drugim.“

Munafik je nazvan tim imenom jer krije ono što zaista osjeća, a pokazuje suprotno. Njegova duša je zarobljena u licemjerstvu – prikazuje se drugačijim nego što uistinu jeste. Od vremena Poslanika, alejhi selam, pa sve do danas, munafici su postojali i predstavljali opasnost jer se lažno prikazuju kao prijatelji islama i muslimana, dok u stvarnosti rade na njihovoj šteti.

Munafik nema stav. Uvijek je na strani jačih i moćnijih, bez obzira na to gdje leži istina. Sebičan je, licemjeran i nepouzdan. Njegova proračunatost vodi ga isključivo ka vlastitoj koristi, a njegovo dvoličje teško je prepoznati. Allah, dželle šanuhu, o njima kaže:
„Kad ih vidiš, zadivi te njihova vanjština; a kad progovore, ti slušaš njihove riječi. Međutim, oni su poput obijeljenih dasaka koje šuplje stoje. Oni misle da je svaki glas protiv njih. Oni su pravi neprijatelji, pa ih se kloni! Allah ih ubio! Kuda se samo odmeću!“
– "Allah ih ubio" je najteža kur’anska formulacija.

Licemjeri često koriste prilike da umanje značaj vjere, da unesu sumnju u Allahovu pravdu ili da opravdaju svoje postupke. Njihova šteta nije samo po njih same, već i po zajednicu, jer podrivaju povjerenje, šire smutnju i narušavaju jedinstvo među muslimanima. Poslanik, alejhi selam, upozorava:
„Zaista će Džehennem i njegovi stanovnici vrištati zbog licemjera.“
Na pitanje ashaba kako će Džehennem vrištati, Poslanik odgovara:
„Od vreline vatre kojom će licemjeri biti kažnjavani.“

Licemjer ne želi ništa osim vlastite koristi. Ne mari ni za koga osim za svoju dušu, koja je sklona zlu. Raduje se nesreći koja zadesi druge muslimane, a tuguje zbog dobra koje ih zadesi. Kako Allah kaže:
„Ako postigneš uspjeh, to ih ogorči; a kad te pogodi nesreća, oni govore: ‘Mi smo i ranije bili oprezni’ – i odlaze veseli.“

Oni su uvijek spremni prilagoditi svoje riječi i postupke situaciji kako bi ostvarili vlastite interese. Poslanik, alejhi selam, rekao je:
„Najviše se bojim za svoj ummet slatkorječivih munafika – onih koji medom govore, a djelima truju.“

Trebamo znati da se dvoličnost ne razvija iznenada. To je rezultat dugotrajnog zapostavljanja istine, bježanja od odgovornosti i povlađivanja vlastitim strastima. Zato je važno da svako od nas preispita svoje postupke i namjere. Jesmo li iskreni prema sebi, prema drugima i, najvažnije, prema Allahu?

Molimo Allaha Uzvišenog da nas sačuva licemjerstva i njegovih osobina, da nas učvrsti u iskrenosti i povjerenju, te da nas učini od onih koji govore istinu, čine dobro i traže Njegovo zadovoljstvo.

FOTO ILUSTRACIJA