Četiri su znaka koji pokazuju da ti je duša prazna, ma koliko se čovjek trudio da to sakrije

Prvi znak je sjedenje s trivijalnim ljudima,besposličarima koji ubijaju "vrijeme".
Ako ti društvo ne hrani dušu, nego je prazni, ako se vraćaš kući umorniji nego što si otišao – znaš da si u pogrešnom krugu ljudi.

Drugi znak je hvalisanje lažima i neistinom.
Kada čovjek nema šta pokazati iznutra, pokušava stvoriti iluziju spolja. Laž mu postane jedini štit od vlastite bezvrijednosti.

Danas, kada pogledamo naše društveno stanje, vidimo da ljudi svuda često koriste laž, kunu se svim i svačim, a govore neistinu. Dogovorene poslove ne ispunjavaju, obećavaju kule i gradove, posebno ako su na nekoj poziciji.
Majstori su tu posebno izraženi – svih fela, naročito oni čije je zanimanje rijetko. Majčin sine, kad god ga podsjetiš da je obećao doći i uraditi, a on to nije ispunio – nađe hiljadu izgovora i nikom ništa.

Treći znak je raspravljanje o svakoj sitnici.
Prazna duša uvijek traži sukob, uvijek mora dokazivati sebe, jer se iznutra stalno osjeća kao niko.
Ovaj tip „pametnjakovića“ prisutan je u svakoj sredini – s manjom ili većom količinom. Mlate praznu slamu, a kao što znamo – iz prazne slame ne može ispasti ništa dobro, jer je prazna. Tako i ovaj tip ljudi to dokazuje: cijeli im život prođe u raspravama o sitnicama, a nikome od njih nema koristi.

Četvrti znak, najtužniji od svih, jeste stalna potreba za pažnjom.
Kada neko živi od tuđih pogleda i mišljenja o životu, od lajkova, aplauza i potvrda – znaš da je iznutra gladan.Gladniji nego što će ikada priznati.

A puni ljudi – oni mirni, stabilni i jaki – ne trebaju ništa od toga.Njihova vrijednost dolazi iznutra i zato ne moraju tražiti ono što već nose u sebi.

Sjećam se jednog razgovora sa svojim prijateljem koji mi je ispričao kako se osjeća kada ode u obližnju džamiju na namaz (salat).
Rekao je da se, kada se vrati kući, osjeća ispunjenim u duši. To znači da mu se duša u tom ambijentu napunila i nahranila duhovnošću te da je osjetio smiraj i ispunjenost vrijednostima koje donosi čin zajedničkog namaza u džamiji.

Ljudi koji su tada prisutni i zajedno obavljaju taj ibadet jednim dijelom prenesu jedni na druge pozitivnu energiju – sve zavisi od toga koliko je ko bio prisutan srcem u namazu koji čovjeku daje snagu duhovnosti.

Upamti, čovječe!
Bježi od ova četiri stanja što prije, kako se ne bi kajao na kraju vlastitog života i proklinjao te osobine koje nikome dobra ne donose.

foto ilustracija