Nakon što je čovjek učvrstio svoje vjerovanje Poslanik s.a.v.s. nas savjetuje da budemo ustrajni u stalnom učenju dova za uputu i spas. Čovjek se mora pouzdati i nadati Božijoj milosti i u svim životnim iskušenjima imati na umu činjenicu da Stvoritelj svjetova može promijeniti stanje svakog čovjeka, uprkos što nam životne situacije mogu izgledati nesavladive. Zato je nužno imati na umu činjenicu da čovjek kada padne u iskušenje, očaj ili teško stanje, ima ne samo vjerovanje nego i čvrsto povjerenje u Uzvišenog Boga  da mu Jedino On može pomoći.

Ulema je u svojim promišljanjima o dovi na osnovu kur'anskih uputa i Poslanikovih, s.a.v.s., savjeta govorila o uvjetima i adabima dove. Tako je poznati alim El-Džezeri govorio da je potrebno prilikom učenja dove, kako bi ona bila kabul, voditi računa da se čovjek čuva od harama i izbjegava sve što je zabranjeno u jeli, piću, odjeći i zaradi, da pokazuje iskrenost prema Allahu, dž.š., vodi računa o čistoći, osobnoj higijeni i abdestu. Naglašava da je uvjet u učenju dova okretanje prema kibli, sjedenje na koljenima i činjenje sedžde, činjenja dobrih djela, izgovaranje zahvale i zahvale Allahu dž.š., učenje salavata na Poslanika s.a.v.s., dostojanstvo i ponos u vjeri, uljudnost, izražavanje poštovanja prema ljudima, smirenost, podnošenje nevolja, skrušenost, učenje dove i moljenja Allaha, dž.š., lijepim imenima, učenje dova i moljenje Allaha, dž.š., da nam se smiluje s vjerovjesnicima i dobrim robovima, čuvanje od glasnog učenja dova i preglasnog govora, galame, priznanje počinjenog grijeha, činjenje pokajanja, izabiranje i učenje ispravnih dova koje je učio Poslanik,s.a.v.s.

Dovu je potrebno učiti odlučno i sa željom da bude kabul, truditi se u učenju dove, ustrajati u njenom učenju, čuvati se grijeha, ne učiti dovu i ne moliti se s grijehom, ne prekidati rodbinske veze i učiti dove s uvjerenjem i punim pouzdanjem, završiti učenje dove potiranjem lica objema rukama, zahvalom Allahu, dž.š., i salavatom na Muhammeda, s.a.v.s., zaključuje El-Džezeri.