Kada vidite djevojku loše reputacije na fakultetu da stavlja hidžab i klanja tokom ramazana, to nije ‘pokušaj svetice’. To je suština imana.

Kada vidite momka koji odustaje od kafića, ostavlja flašu, i zamjenjuje tokom ramazana slušanje muzike sa Allahovom Knjigom- to nije lažno. To je vrhunac vjere.

Kada vidite da ljudi uzimaju Kur’an sa prašnjave police i uče ga po prvi put u godini dana- to nije ‘tipično’. To je iskreno vjerovanje.

Kada vidite da neko tokom ramazana dijeli objave s islamskim sadržajem uprkos svojim mahanama- to nisu dvostruki standardi. To je znak da u njenom srcu postoji svjetlo.

Kada vidite da neko lijepim glasom uči Kur’an bez poznavanja tedžvida, to nije posramljujuće. To je svjedočanstvo ljepote koja je u njihovim dušama.

Kada vidite da se džamije koje su tokom cijele godine prazne napune tokom mubarek mjeseca, to nije licemjerje. To je znak da istina još uvijek postoji unutar zajednice.
Možda ove godine jedno djelo osobe koju označavate kao ‘ramazanski musliman’ nadjača sve ibadete i dobra djela koja ste cijelog života činili. Svi mi imamo trenutke u životu kada su stvari ‘kliknule’ i kada smo počašćeni uputom. Ako Allah može oprostiti prostitutki, masovnim ubicama i lopovima i uvesti ih u Džennet zbog iskrenosti, zašto onda mislite da toj djevojci bez džilbaba, bratu bez tedžvida, onima bez brade, momcima koji ne klanjaju, i ‘ramazanskim muslimanima’ ne može biti oprošteno i da ne mogu biti upućeni zbog njihove iskrenosti?

Napisao: Muhammed Aslam

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba