1rjecnik satrijiStalno nas komšije sa ove ili one strane podsjećaju kako smo niko ili ništa. Kako nemamo svoje orginalno ništa. Kako nismo nikakva nacija ! Ne prođe malo a od njihovih „vođa“ čujemo negiranje našeg jezika.

Ubjeđuju nas da je nešto crno a ne da je bijelo. Zbog čega zna se zbog pretenzija na našu domovinu i na nas kao narod. Ne mogu ljudi sebi da objasne nakon ovog posljednjeg agresorskog rata na BiH i da skontaju da smo tu još, da nas  nisu uspjeli pobit, istrijebit,pokrstit (da se vratimo u pradjedovsku veru) i protjerat sve.

Zato su česti ataci na sve naše što je orginalno i izvorno, a nije ništa izmišljeno kao kod mnogih njih. Oni su naučili krasti tuđe i sebi pripisivati iako nemaju na to pravo, zato i negiranje BOSANSKOG JEZIKA koje često čujemo nije ništa slučajno.

Zato kada se pogledaju činjenice koje su neumoljive vidjećemo da je prvi bosanski rječnik (bosansko-turski rječnik-Potur Šahidija), gospodina Muhameda Hevaija Uskufija (Muhamed Hevaiji je bio Tuzlak, a živio je i radio u Istanbulu), najstarijeg južnoslavenskog rječnika štokavskog narječja u Evropi, datira iz davne 1631. godine.

Muhamed Uskufi 1 300x193Rječnik je pisan na arabici (oblik arapskog pisma prilagođen drugom jeziku) i u stihovima. Uskufijev rječnik jedan je od najstarijih na ovim prostorima.

Dok je prvi srpski rječnik, plagijatora ( Vuka Stefanovića Karadžića kojeg je bukvalno prepisao " Rječnik bosanskog jezika" i to na čistoj ijekavici i naslovio ga "..rječnik servskog !!!), datira iz 1818. godine. Vremenska razlika između bosanskog i srpskog rječnika je tačno 187 godina!

Zato narode poštujmo svoje i cijenimo jer nam komšije niti to poštuju niti uvažavaju, nego nas žele prikazati da nismo uopće autohtoni narod evrope, kao da smo pali sa marsa ili kako to vole reći otpali od ovog ili onog a u stvari radi se o zamjeni teza. Jer smo orginalni bosanski narod koji je svoj na svome. Drugo je što su se naše komšije iz čistog mira opredijelili da budu to što jesu iako takvi u Bosni nisu prije bili pod ovakvim i današnjim nacionalnim nazivom.

Bošnjaci samo ustrajnim radom,obrazovanjem, čitanjem, osvješćivanjem i čuvanjem kroz institucije mogu svoje orginalno bosansko sačuvat i očuvat u različitosti  zajedništva ne spočitavajući drugima da su drugi i drugačije zovu, ali zato ne damo da nam drugi pišu, pričaju i govore o nama ono što nismo nikad bili niti ćemo biti. A da li su oni bili isto to što smo mi danas bosanski narod nek sebe preispitaju zašto su se odrekli toga i zbog čijih interesa i aspiracija prema bosanskoj državi koja nije od jučer ovdje kao i njen najbrojniji narod.

p.s. Najnovija vijest koja se desila jučer 12.oktobra 2017. godine da je gardonačelnik Tuzle Jasmin Imamović potpisao protokol sa turskim kolegom Turgut Ozcanom, zamjenik načelnika Općine Tuzla iz Istanbula saradnju  o štampanju velikog tiraža Bosansko-turskog rječnika iz 1631 koji će biti distribuiran kod nas i u Turskoj.