Svjedoci smo da svaki dan nam odlaze na ahiret stariji stanovnici u našem mjestu. Neki dan (28.aprila) je naša sugrađanka Hercegovac Šehida rođ.Imamović preselila na ahiret u svojoj 91-oj godini života. Šehida je bila 1933.godište. I malo se zainteresova i istraži koliko ima takvih još u našoj sredini i dođoh do zaključka da ih ima samo nekoliko koji su snama i žive među nama a da su tu sa nekim godištima.
Prema tome dođoh do informacije da nam je trenutno najstarija osoba u Gornjem Rahiću Bečić Samija rođena Hamidović kćer Halila koja živi u dijelu Rahića koji zovemo Kljenovci. Prema saznanju ona je rođena 1931.godine sredinom te godine dok se u ličnim dokumentima vodi da je rođena 19.04.1933.godine. Dakle prema stvarnom rođenju Samija ima sada 93 godine života, a prema ličnim dokumentima 91 godinu života.
Također Hamidović Senahid sin Alje je rođen 24.12.1931. godine dok se u ličnim dokumentima vodi da je rođen 15.02.1934. godine. Kada to sagledamo on dakle po stvarnom rođenju ima 93 godine života a prema dokumentima 90 godina života.
Nakon navedenih ispred tu je po godinama u ličnim dokumentima i Tursunović Hizreta kćer Kešinović Hasiba koja se vodi da je rođena 14.12. 1933.godine i njoj je dakle 91 godina života.
Isto tako imamo apsurd sa podacima kod našeg sugrađanina Softić Saliha sina Sulje u kojeg se u ličnim podacima vodi da je rođen 03.03.1930. godine a u stvarnosti je rođen 1933.godine.
Kod ovih godišta je i blizu sa godinama naša sugrađanka Mehmedović Fatima kćer Dizdarević Huse rođena 08.01.1935.godine ona ima sad 89 godina života.
Treba istać da su svi navedeni po godištima hvala Bogu dobro i zdravo i da se kreću što je značajno za devetu deceniju njihovog života.
Kad rezimiramo samo na ovih par uzoraka možemo vidjeti nelogičnosti kojima svjedoče i pojedine osobe koje su navedene da je u tim nekadašnjim vremenima ljudima oduzimano ili dodavano više godina. Prema riječima Senahida Hamidovića njemu su umanjili ovaj dio godina kako bi izgledao mlađi, jer je kao dječak trebao biti mlađi i kao kurir da prenosi poštu partizanima iz sela u grad i tako su partizani održavali vezu između sebe.
Povodi su bili razne prirode, s druge strane dokumenti u općini Gornji Rahić su u dva navrata popaljeni iz straha da se ne saznaju lični podaci stanovnika naročito tokom drugog svjetskog rata kada je NDH (Nezavisna država Hrvatska) uzimala mušku punoljetnu populaciju u vojsku kako bi ratovali za njih pa su partizani uništavali istu i regrutovali u svoje redove.
Autor: Hasikić Hamid
