Jedna od stvari koje neizostavno povezujemo sa našim Bajramima svakako je baklava jedna od najpoznatijih poslastica na svijetu. Već se stoljećima baklava izrađuje u Anadoliji, odakle je stigla, danas je nešto u izmijenjenom izdanju i na soframa u Bosni i Hercegovini.
Iako je jedna vrsta baklave bila popularna u drevnoj Mezopotamiji, u sedmom stoljeću prije naše ere Asirci su napravili vrlo sličan recept, spajajući nekoliko slojeva tijesta sa zdrobljenim orasima. Zatim su to skupa zalili medom i odnijeli ispeći u peći na drva. Iako sve etničke skupine u regiji tvrde da imaju baklavu, njena historija ni danas nije jasna jer je slična bizantskim i asirskim slasticama, ali svoje ime duguje mongolskim i turskim riječima.
Najraniji zapisi o baklavi kakvu danas poznajemo nalaze se u Damasku, odakle se baklava proširila u Gaziantep, a onda i u ostatak Turske. najstariji osmanski zapis o baklavi nalazi se u bilježnicama na dvoru Topkapi iz perioda sultana Fatiha Mehmeda. Isprva, Turci su baklavu tretirali kao desert bogatih. Sultan bi je poklanjao kao poseban dar. Trebalo je tada, kao i danas, dosta vještine da se pripremi dobra baklava.
Potkraj 17.stoljeća baklava je već bila slavan kolač u Istanbulu, gdje su je kuhari izrađivali kao posebnu poslasticu za janjičare tokom ramazana. Tada je i nastala čuvena ceremonija nazvana "Povorka baklave". Naime, baklava s dvora je sredinom ramazana, kao poklon sultana vojsci, služena janjičarima. Stanovnici Istanbula izlazili bi na ulice kako bi gledali povorku baklave, a ova tradicija koja je baklavu učinila simbolom osmanske vladavine, trajala je do ukidanja janjičara.